Početna » Новости » Upis u srednje stručne škole

Upis u srednje stručne škole

Iza nas je prvi krug upisa u srednje škole i već sad možemo da sumiramo rezultate. Za pojedine srednje stručne škole ne može se govoriti o rezultatima upisa već o posledicama. Za sad pouzdano znamo da je u nekoliko srednjih stručnih škola rezultat upisa učenika veoma loš. Reč je o Srednjoj mašinskoj školi, Tehničkoj školi „Pavle Savić“(hemijska) i Tehničkoj školi „Mileva Marić Ajnštajn“.

U ovim školama je upisano oko pet stotina učenika manje nego što je plan upisa. Istovremeno, zbog povećanog interesovanja i poništenog završnog ispita za osnovce, došlo je do većeg priliva učenika u gimnazije, ekonomsku i medicinsku školu. Sa ovim upisom se otvara nekoliko problema koji nam ukazuju na moguće posledice.

Sindikat prosvetnih radnika Vojvodine ima obavezu da se oglasi u vezi sa ovim problemom, jer je dovedeno u pitanje mnoštvo radnih mesta ne samo zbog propusta u organizivanju završnih ispita, već i zbog nagomilanih problema iz prošlosti. Ovog puta, čini nam se, problemi su dovedeni do krajnosti, jer će mnogi profesori biti iskazani kao tehnološki višak. Posledice ovakvog upisa osetiće nekoliko desetina prosvetnih radnika, uglavnom profesora stručnih predmeta. Tim pre, problem je mnogo veći zato što za takvim profilom zanimanja nema mnogo interesovanja na tržištu rada, jer se radi o uskostručnim profilima zanimanja. Samim tim, mogućnost da se neko zaposli, bitno je umanjena u odnosu na profesore opštih predmeta. Sad je već jasno, da će nekima ovo leto biti „vruće“, jer im je egzistencija dovedena u pitanje.

Problem sa upisom u srednje škole se nije pojavio ove godine. Već više godina unazad imamo problema sa upisom u srednje stručne škole zbog sve manjeg broja učenika. Nije nepoznato, da nam je natalitet veoma nizak i da smo jedna od najstarijih nacija u Evropi. Samim tim, iz godine u godinu nam opada broj učenika, a broj mesta u srednjim školama ostaje isti. Ako se ovako nastavi, prvo će se ugasiti stručne škole, a posle toga će opet doći na red i škole sa „atraktivnim“ zanimanjima. Očigledno je, da se o ovom problemu niko od nadležnih nije pozabavio na odgovoran način. U međuvremenu, ugasiće nam se zanati i struke koje će se učiti na skraćenim kursevima. Kad nam budu nedostajali bravari, strugari, limari, pekari, mesari, rukovaoci poljoprivredne tehnike, tapetari, trebaće daleko više truda i vremena da sve ponovo vrati u normalu.

Slušajući mnogobrojne komentare nadležnih, da su „zadovoljni upisom“ i da su „izašli u susret deci“, nameće nam se pomisao da je prosveta dovedena do samog kraja. To i nije neka novost, jer se u nauci odavno objavljuju radovi o kraju filozofije, kraju umetnosti i kraju istorije. U sličnom kontekstu možemo posmatrati i obesmišljavanje obrazovno- vaspitne uloge škole. Izgleda da je najvažnije to, što su deca i njihovi roditelji zadovoljni. I tu upravo leži najveći problem, jer nisu zadovoljni sopstvenim znanjem i rezultatima, već poklonom koji im je dat na osnovu poništavanja rezultata završnog ispita. Tako smo od učenika, koji treba da uče kroz život, stvorili kategoriju „mušterija“ koji trebaju da budu zadovoljni. Ako bi pokušali da zadovoljimo svačije potrebe, došli bismo do potpunog ukidanja velikog broja zanata i zanimanja koja trenutno nisu atraktivna za „mušterije“. Nije ni čudo što nam zanati izumiru i što nam puteve i mostove grade stranci.

Kao opomena stiže nam govor profesorke Rajne Dragićević sa Beogradskog univerziteta koja je budućim profesorima održala nezaboravan govor: „Pokušavaju da omalovaže profesorsko zanimanje. Imajte na umu to da ste vi čuvari dostojanstva svoje profesije. Zvanje profesora stiče se sa puno truda, ali još više muke treba uložiti u znanje kako nositi tu važnu titulu. Vodite računa o načinu na koji se ponašate i kada niste u školi, razmišljajte o svom odevanju, stavu, odnosu prema kolegama, prema učenicima i njihovim roditeljima.“ U mnoštvu zanimanja kao što su pi-arovi ili menadžeri, biznis konsultanti, bek-ofis administratori, velnes konsultanti, ivent koordinatori, marketing konsultanti i ofis-asistenti, zanati i zanimanja koja nude naše škole nemaju nikakvu perspektivu. Poslednjih godina prisustvujemo laganoj eutanaziji stručnih zanimanja i zanata koji postoje decenijama i čije je postojanje neophodno radi daljeg privrednog napretka.

Nama za kraj ostaje da se podsetimo pesnika Katula koji lepo kaže: „Jadni moj Tibule, kad nešto počne da propada, smatraj da je propalo.“

U Novom Sadu

11.07.2013.

O Kancelarija SPRV

Pročitajte

Платформа за спас образовања: Нагомилани проблеми у просвети, потребна јасна стратегија.

Платформа за спас образовања у Србији оценила је данас да је ситуација са просветом таква ...